Goran Lokas - Načelnik PU Splitsko - Dalmatinske

Rođen 27. srpnja 1954. godine u Šibeniku, kao prvo dijete obitelji Danice i Ivana Lokasa. Osnovnu školu završava u Konjicu, da bi potom upisao konjičku Gimnaziju, koju kroz prva tri razreda pohađa s vrlo dobrim uspjehom, da bi kako je on to znao reći u 4. razredu "intelektualno sazrio" te ga završava s odličnim. Tako nastavlja i na fakultetu, i to Pravnom, u Sarajevu, na kojem diplomira 17. travnja 1978. godine, u roku.

Odmah po završetku fakulteta, zapošljava se kao pravnik u vojnoj industriji "IGMAN" Konjic, te odlazi u vojsku u Bileću. Nakon odsluženja vojnog roka još kratko vrijeme radi u Igmanu, gdje i upoznaje svoju buduću suprugu Gordanu, da bi prešao u SDK(nekadašnji ZAP), a ubrzo nakon toga polaže pravosudni ispit te postaje sudac Općinskog suda u Konjicu.Na toj poziciji zadržava se 6 godina, nakon čega je imenovan načelnikom stanice javne bezbjednosti u Konjicu. U međuvremenu vjenčava se s Gordanom Andrić, 31.12.1982.g., da bi 11 mjeseci kasnije dobio sina Lea, a godine 1989. i kći - Teu.

Odmah po završetku fakulteta, zapošljava se kao pravnik u vojnoj industriji "IGMAN" Konjic, te odlazi u vojsku u Bileću. Nakon odsluženja vojnog roka još kratko vrijeme radi u Igmanu, gdje i upoznaje svoju buduću suprugu Gordanu, da bi prešao u SDK(nekadašnji ZAP), a ubrzo nakon toga polaže pravosudni ispit te postaje sudac Općinskog suda u Konjicu.Na toj poziciji zadržava se 6 godina, nakon čega je imenovan načelnikom stanice javne bezbjednosti u Konjicu. U međuvremenu vjenčava se s Gordanom Andrić, 31.12.1982.g., da bi 11 mjeseci kasnije dobio sina Lea, a godine 1989. i kći - Teu.

Početak Domovinskog rata ga zatiče u Konjicu, te se svrstava među HVO. U zvanju časnika HVO-a doživljava prometnu nezgodu nakon koje dolazi kod obitelji u Split te podnosi molbu za zaposlenje u PU Šibenskoj, gdje od inspektora za krvne delikte u kratkom roku dospjeva do funkcije načelnika odjela policije te svakodnevno vozari od Splita do Šibenika na kojem putu doživljava i drugu prometnu nezgodu te prelazi u PU Splitsko - Dalmatinsku na funkciju zapovjednika XII. PP Trogir, a potom i Načelnika Odjela Prometne Policije u PU SD na kojoj boravi dvije godine. 2001. godine biva imenovan Načelnikom PU Dubrovačko - Neretvanske gdje ostaje do 13. ožujka 2003. godine. U međuvremenu svako tjedno, a često i svakodnevno putuje na relaciji Split - Dubrovnik, ne želivši ništa propustiti u obiteljskom životu. Čuvši za mogućnost preuzimanja PU Splitsko - Dalmatinske, iako ne rado, preuzima splitsku PU, ne bježeći od ni jednog životnog kao ni profesionalnog izazova. Dužnost načelnika obavlja do tog kobnog 14. travnja iste godine kada u vlastitom uredu doživljava izljev krvi na mozak, te je hitno prevezen do KBC Firule u Splitu. No nakon 19 dana borbe za život na odjelu Intezivnog Liječenja splitske bolnice, njegovo srce prestaje kucati 2. svibnja 2003. godine u 14:15h. Iza njega ostaje njegova obitelj supruga Gordana, kći Tea i sin Leo.