Dame i gospodo, kolegice i kolege.

Tužna je prilika koja nas je danas okupila. Imam tešku i bolnu dužnost da se u ime Ministarstva unutarnjih poslova i Ravnateljstva policije na ovom mjestu posljednji put oprostim od svog bliskog suradnika, načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske gospodina Gorana Lokasa.

Danas mu se na posljednjem ispraćaju želim obratiti ne samo kao ravnatelj policije i njegov nadređeni već i kao osoba koja je prema Goranu gajila iskreno poštovanje i prijateljstvo, uvažavajući ga i kao policijskog profesionalca i kao plemenitog čovjeka.

Dragi Gorane,

Od dana kad sam počeo raditi u Ministarstvu unutarnjih poslova, a posebno od kada se nalazim na mjestu ravnatelja, imao sam teških i neugodnih trenutaka, bilo je situacija kada je trebalo donositi teške odluke i suočavati se s brojnim problemima, ali bilo je malo tako teških trenutaka kao kada san saznao za tvoju iznenadnu bolest, a potom i za smrt.

Kažu da policajci nikad ne plaču, ali i ti i ja znamo da to nije istina i da se suze skupljaju u očima kad se izgubi kolega, posebno kada se izgubi prijatelj.

Ni sam još ne mogu vjerovati da više nikad nećeš doći u moj ured onako tih i nasmiješen, uvijek dobre volje i spreman da obaviš svaku povjerenu zadaću, a da pri tom nikada ništa nisi tražio za sebe osobno.

Tvoja je karijera u policiji bila besprijekorna. Bio si uzor kakav treba biti hrvatski policajac.

Išao si uvijek tamo gdje su zadaće bile najzahtjevnije, tamo gdje je trebalo poslati najbolje kadrove MUP-a. U ožujku ove godine imenovan si za načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske, uprave koja je druga po veličini u Hrvatskoj. Bilo je to priznanje tvom radu i stručnosti, a i želje da tom Upravom rukovodiš ma način kako si samo ti znao.

Pamtim naš razgovor neposredno prije tvog odlaska na mjesto načelnika u Split.

Tražio si da se osiguraju što kvalitetniji uvjeti rada i da se kroz adekvatan raspored pruži šansa obrazovanima, sposobnima i predanima poslu. Uvjeravao si me u ono što sam i sam znao, da te nitko i nikakvi pritisci neće odvratiti od tvog načina rada kojem je temelj bio isključivo zakon. Zalagao si se za visoko profesionaliziranu i depolitiziranu policiju. Obećao sam ti svoju podršku, a nisam ni slutio kako ću se nakon kratkog vremena s tugom posljednji put opraštati od tebe. Mogu samo obećati kao ravnatelj policije da ću učiniti sve kako bi Policijska uprava kojoj si bio na čelu nastavila s radom na način na koji si imao viziju o tome.

Znam da je i tvoja želja bila da Policijska uprava u Splitu bude isticana po uspješnosti i rezultatima rada kao i u približavanju zajednici za čiju sigurnost brine. Postizanjem tih ciljeva svi koji smo surađivali s tobom na neki način ćemo ispuniti i dug prema tebi i nastaviti posao koji si pun želje započeo ali nisi uspio završiti.

U ime Ravnateljstva policije želim izraziti sućut Tvojoj obitelji, Tvojoj djeci čije odrastanje si toliko želio vidjeti, Tvojoj supruzi, roditeljima, sestri.

Također, u ime Ministarstva, ministra, u ime Ravnateljstva policije želim još jednom obećati da ćemo se brinuti za Tvoju obitelj i na taj način im bar malo ublažiti tugu za tobom. Ako ih išta u ovom teškom trenutku može utješiti, onda je to spoznaja da si bio častan i pošten čovjek i da se zaista, a to nije fraza, mogu ponositi s Tobom.

Ako je točno da svaki čovjek živi onoliko koliko živi u srcima i mislima onih koji su ga poznavali, onda ćeš Ti, sigurno je, zauvijek biti u našim sjećanjima.

Neka Ti je laka hrvatska zemlja.