GORANE, DRAGI NAŠ KOLEGA I PRIJATELJU!!!
Još takoreči jućer, nisam ni na kraj pameti imao misao da bi se mogli naći na posljednjem kolegiju, mi načelnici svih policijskih uprava i sve tvoje kolege i prijatelji. I da ćemo se, s tugom u duši i s bolom u srcu, oprostiti s tobom. Međutim, nenadano, pozvao si nas na sastanak. Zašto si nas pozvao? Šutiš!!
Mislim da si nas pozvao da nam ukažeš na još jednu lekciju u životu, kao i do sada što si često činio. Bio si vođa, od one skupine vođa s dušom i srcem, koji su uvjek ukazivali na pravi put i na koje smo se mogli uvijek osloniti. Kao što si se stavio u obranu u ratu, tako si nastavio braniti red i zakon u miru. Neki polože život za domovinu u ratu. Ti si za domovinu, za red i sigurnost građana, položio život u miru. Cijena uloženog truda je tvoj život. Pitamo se, što se to dogodilo tebi, i što se to događa nama?Šutiš!!
Danas si nas doveo u stvarnost. Ukazao si nam da smo poput kapetana koji voze jedrenjake zakona, prema sigurnim lukama reda i mira za sve građane. Jedrenjake koji se bore s olujama, stalno napetih jedara. Tako si i ti, kao i svi policajci koji su odani svom poslu, jedrio napetih jedara. Preko uzburkanih mora zadataka, kao pravnik, sudac i policajac, uvjek si vozio jedrenjak prema cilju reda i sigurnosti. Svaki zadatak si izvršio. Naš jedrenjak, kao i svi jedrenjaci u olujama, nagnut je na jednu stranu, na njemu se teško živi, ništa nije isto kao kod ostalih, niti se ustaje niti liježe normalno, normalno se ne živi. A s nama kroz oluje na nagnutom jedrenjaku plove i naše porodice, naši najmiliji. I tvoja je obitelj plovila na tom putu. Tvoji Tea, Leo i Gordana. I mati, otac i sestra. Šutiš!!
Govorio si i nadali smo se, da si uplovio u zavjetrinu Splitske luke, u bonacu sigurne luke u kojoj se lakše podnose oluje, nadao si se da ćeš ploviti mirnim kanjonom Krke u svojoj Raslini. No, nisi znao kalkulirati. Do kraja si se predao odgovornom i složenom poslu. I još jednom je naišla oluja. Jedra tvog jedrenjaka nisu izdržala, Nisi primjetio, kao ni mi, da ovaj naš časni policijski posao dokraja troši policajce odane svom poslu. Mislim da si nama načelnicima policijskih uprava i svima, poslao tu poruku. Ustvari, svojom šutnjom, ti ovdje govoriš nama!!! Da li te čujemo i razumijemo? Čujemo. I razumijemo.
Dragi naš kolega i prijatelju Gorane!!
Hvala ti za primjer i uzor kakav si nama i svim policijskim službenicima bio. Hvala ti za sve dobrote koje si pruži svima oko sebe predano obavljajući svoje zadaće. Hvala ti za sve lekcije struke i života koje si nam znao govoriti. I ova posljednja lekcija je, ne kraj tvog života među nama, nego početak naših misli na tebe. Ostaješ u našim mislima i srcima kao uzor i primjer policijskog službenika odanog svom poslu, svom narodu i svojoj porodici, ne štedeći ni svoj život.
Neka ti je laka hrvatska zemlja, i neka ti je naš Gorane, vječna slava i hvala.